Dječja govorna apraksija

all_about_apraxia_050111Dispraksija ili razvojni poremećaj koordinacije je neurološki poremećaj koji utječe na koordinaciju pokreta, odnosno sposobnost planiranja pokreta. Djeca s dispraksijom imaju slabe motoričke vještine koje nisu u skladu s njihovim drugim sposobnostima i dobi.

Može se javiti u području razvoja motoričkih vještina, vizualne percepcije, prostorne orijentacije, te razvoja govora.

 

Dispraksija se može manifestirati na jednoj ili obje razine:

  • koordinacije krupne motorike – poteškoće u koordinaciji pokreta cijelog tijela ili krupnih pokreta (uočljiva nespretnost u sportskim aktivnostima)
  • koordinacije fine motorike – poteškoće u koordinaciji pokreta prstiju i šake potrebnih za pisanje, crtanje, hranjenje i odijevanje.

 

Dječja govorna apraksija (DGA) je poremećaj koji se još naziva “verbalna dispraksija” ili “apraksija ranog govora”, a odnosi se na nejasan govor djeteta uzrokovan teškoćama u koordinaciji pokreta usana, jezika i nepca. Može se javiti izolirano ili u kombinaciji s drugim teškoćama. Učestalija je kod dječaka nego kod djevojčica (4:1). Zbog nekonzistentnosti i varijabilnosti u greškama izgovora, poteškoća u koartikulaciji, problema u prozodiji, u imitaciji duljih kompleksnih riječi i drugih teškoća (Teorijski prikaz dječje govorne apraksije i ostalih jezično-govornih poremećaja na temelju diferencijalno-dijagnostičkih parametara; Blaži, Opačak, 2011.), logopedska terapija DGA je dugotrajna.

Dječja govorna apraksija čini djetetov govor slabo razumljivim, te može ozbiljno utjecati i na njegovu društvenost i napredak u školi. No, koliko će dispraksija utjecati na dijete ovisi i o djetetovoj osobnosti te sposobnosti da teškoće nadomjesti. Tako će na primjer, djeca s dobrim jezičnim vještinama biti sposobna nadoknaditi teškoće u dispraksiji.Img_sample2

Dispraksija često ostaje nezamijećena, kako u predškolskoj, tako i u školskoj dobi, te su, nažalost, djeca s dispraksijom nerijetko okarakterizirana kao lijena ili nemarna.

 

Neki znakovi dispraksije:

  • teškoće pri odijevanju
  • učestale nezgode, povrede  uslijed nespretnosti
  • neurednost pri jelu

u školskoj dobi:

  • neuredan i teško čitljiv rukopis, sporo pisanjedypraxia
  • teškoće pri upotrebi školskog pribora (škare, ravnalo..)
  • loša organizacija radnog prostora

 

Razlozi neprepoznavanja dispraksije su, kako u nedostatku standardiziranih dijagnostičkih postupaka, tako i u činjenici da se ovaj razvojni poremećaj često javlja paralelno  s drugim teškoćama, kao što su jezične teškoće, problemi čitanja i matematičkim teškoćama. Oko polovice djece s dispraksijom pokazuje i znakove teškoća u zadržavanju pažnje, a oko 20% ih ima ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnim poremećajem).